Bolesni sam sanjar....

Znaj, brate, da čovjek nije stvoren šale radi ili slučajno, vać majstorski sazdan za cilj uzvišeni.


06.05.2011.

....

Ako mozes da sacuvas svoju glavu kada svi oko tebe gube svoje i okrivljuju te za to, ako mozes da vjerujes sebi kada svi u tebe sumnjaju, i cak pridodajes njihovim sumnjama, ako mozes da cekas, a da ti ne dosadi cekanje, ili ako si prevaren da ne lazes, ili ako si omrznut da ne mrzis, a pored toga da ne izgledas predobar ili premudar. Ako mozes da sanjaris, a da snovi ne ovladaju tobom, ako mozes da razmisljas, a da ti mastanje ne bude cilj, Ako mozes da se suocis sa uspjehom i neuspjehom i da smatras te dvije varalice kao da su potpuno iste. Ako mozes da podneses kada cujes da su istinu, koju si rekao izvrnuli nitkovi da bi napravili zamku za budale, ili da posmatras propast onoga cemu si posvetio cijeli zivot, i da pogrbljen sa dotrajalim alatom ponovo stvaras, ako mozes da stavis na gomilu sve sto imas i da ga bacis na kocku, izgubis i opet pocnes iz pocetka i nikad ne izustis rijec o tom svom gubitku, ako mozes da prisilis svoje srce i nerve i tetive, da te sluze dugo iako ih vise nemas, i tako izdrzis kada nema niceg u tebi sem volje koja ti dovikuje: "Istraj!". Ako mozes da razgovaras sa najnizim, i da sacuvas svoje dostojanstvo, ili da setas s kraljevima, a da ne izgubis razumevanje za obicne ljude. Ako ni neprijatelj ni prijatelj ne mogu da te uvrjede, ako te svi cjene, ali ne suvise, Ako mozes da ispunis jedan nezaboravan minut sadrzajem koji traje sezdeset sekundi, Tvoja je zemlja i sve sto je na njoj, i iznad svega bices covjek, sine moj! R. Kipling

03.09.2010.

...

Kad se jednom zaljubiš
 ne reci da nećeš praviti gluposti
na koje te ljubav natjera...
Pravićeš ih...

31.08.2010.

...

31.08.2010.

Pokazatelji slabog imana

1.Zapadanje u grijehe i činjenje loših djela
pa imamo griješnika koji neprestano istrajavaju na jednom od grijeha, dok imamo i nekih koji istrajavaju na brojnim grijesima. Često i nekontrolisano griješenje vremenom postaje mio i drag običaj, nakon čega nestaje njegova ogavnost u srcu, nakon čega griješnik prelazi u fazu „Mudžahere“, tj. javnog hvalisanja grijesima, što je potvrđeno hadisom Poslanika sallalahu alejhi ve sellem.: „Čitavom mom ummetu će biti oprošteno izuzev „mudžahira“ – ljudi koji noću počine neki grijeh, kojeg mu Allah Uzviseni, skrije, ali, on kad ujutro ustane, odmah kaže: O ti i ti, jučer sam uradio to i to!? Zanoćio je, a Allah Uzviseni, mu je sakrio grijeh, pa je, kada se probudio, makao Allahov zastor sa sebe!“ (Buhari)

2. Osjećaj jake grubosti i tvrdoće srca
toliko da čovjek osjeća da umjesto srca u grudima nosi kamen ljutik, iz kojeg ništa ne može isteći, i na kojeg ništa ne može utjecati, dok Allah Uzviseni, kaže: „Zatim su, nakon toga, vaša srca otvrđala, pa su postala poput kamena ili još tvrđa!“ (El-Bekara, 74.)

Čovjek, osora i tvrda srca, na njega ne utječe opomena smrti, niti gledanje u umrle ljude, niti praćenje dženaza; možda će i sam nositi umrlog na svojim ramenima i zatrpavati ga svojim rukama ali će on pored svega toga prolaziti kao pored običnog kamenja.

3. Neupotpunjavanje ibadeta
kada će ljudima bježati prisebnost i skrušenost iz namaza kojeg klanjaju ili Kur'ana kojeg čitaju ili dove koju uče, ne razmišljajući o riječima i značenjima zikra kojeg čine. Čovjek će sve navedeno mehanički obavljati (ako ih već obavlja), svojim tijelom, dok mu je duša izgubljena, dok Poslanik, sallalllahu alejhi ve sellem, kaže: „Ne prima se dova koja se prouči od strane nemarna srca!“ (Tirmizi)

4. Lijenost spram izvršavanja ibadeta i djela pokornosti-
uz konstantno izostavljanje i gubljenje istih, a i kada ih čovjek bude obavljao to će biti prazni pokreti koje ne prati duša i srce. Opisujući munafike, Allah, dž.š., kaže: „Kada krenu namaz obavljati, lijeno se kreću...“ (El-Nisa', 142.) Uz sve ovo ide i nezainteresovanost za vremena kada se ibadeti višestruko nagrađuju što nam ukazuje na nezainteresovanost čovjeka kada je u pitanju stjecanje sevapa i činjenje dobra.
Čovjek će odgađati svoj hadždž za pred kraj svoga života a kadar je izvršiti ga ove godine; u stanju je da se bori a bježi s bojnoga polja. Čovjek je u blizini džamije i može obavljati namaz u džematu on to ne čini, što ga vremenom odbija i od klanjanja džume namaza.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem., je rekao: „Ljudi neće kasniti na stizanje u prvi saff, a da ih Allah Uzviseni, ne baci u džehennemsku vatru!“ (Ebu Davud)
Ovakav čovjek neće osjećati grižnju savjesti ako propusti farz namaz i ne klanja ga, a isto će biti i s namaskim sunnetima – niti ih želi naklanjati niti razmišlja o tome da nadoknadi ono što je propustio učiniti! Ovakav čovjek nastoji ispustiti sve ono što mu nije obavezno (mendub-sunnet), kao i sve ono što je kolektivna i džematska obaveza (fardul-kifaje). Ovakvi će često puta propuštati i same bajram-namaze, i ako ima uleme koji smatraju da je bajram-namaz vadžib/obaveza klanjati! Ovakvi ljudi ne razmišljaju o namazu koji se klanja pri pomračenju sunca ili mjeseca; ovakvim ljudima ne pada na pamet da klanjaju dženazu namaz i da mejta isprate do njegovog kabura.
Ovakvi ljudi bježe od sevapa i misle da im neće biti potrebni, dok Allah Uzviseni, opisujući prave vjernike, kaže suprotno: „Oni su žurili ka hajratima, i dove nam upućivali iz straha i nade, i skrušeni su prema Nama bili!“ (El-Enbija', 90.)

U lijenost spram obavljanja ibadeta spada i lijenost prema obavljanju sunneta, duha-namazu, noćnom namazu, ranom dolasku u džamiju, tevba-namazu ili istihara-namazu.

5.Tjeskoba prsa, povučenost, namrštenost i neimanje čehreta kao da je na plećima čovjeka neki veliki teret koji ga pritiska-
zbog kojeg se brzo srdi i ljuti pa i zbog najmanje sitnice. Čovjek osjeća tjeskobu u prsima ljudi oko sebe što ga čini neljubaznim i grubim.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je opisao iman i vjeru sljedećim riječima: „Iman je sabur-strpljenje i semaha-ljubaznost!“ (Musned Ahmed b. Hanbel) Vjernik je opisan sljedećim riječima: „Vjernik voli druge ljude i voljen je od strane njih, i nema dobra u čovjeku koji ne voli druge i kojeg drugi ne vole!“ (Musned Ahmed b. Hanbel)

6. Kur'anski ajeti ne ostavljaju utiska na čovjeka slabog imana.
Niti ajeti nagrade, niti ajeti kazne, niti ajeti naredbi, niti ajeti zabrana, niti ajeti koji nam pomno opisuju strahote Sudnjega dana. Osobi slaboga imana je dosadno da sluša učenje Kur'ana, niti sam može istrajavati na učenju i iščitavanju Kur'ana. Kad god uzme Mushaf u ruke, i počne ga čitati odmah mu pada na pamet da ga zatvori!

7. Gaflet i nemar spram Allaha Uzvisenog, pri činjenju zikra ili učenju dove.
U takvom halu, zikr i spominjanje Allaha Uzvisenog, nam postaje teško, a ako se desi da digne ruke kako bi proučio dovu, brže ih je spustio nego što ih je podigao, dok Allah Uzviseni, opisujući munafike i licemjere kaže: „I Allaha ne spominju osim malo!“ (El-Nisa', 142.)

8. Ne srditi se i ne ljutiti kada se povređuju Allahove Uzvisenog, granice
zbog toga što se plamen ljubomore spram Allahove vjere ugasio u našim srcima, zbog čega smo obamrli i naši udovi tijela, kao jezik tako i sve ostalo. Ne može se čuti naređivanje dobra, niti odvraćanje od zla, niti nam se obrazi zacrvene od stida ili ljutnje radi Allaha Uzvisenog.
Poslanik, sallalalhu alejhi ve sellem, je opisao ovakvo bolesno srce sljedećim riječima: „Fitne i iskušenje će napadati srca malo po malo, pa koje god srce pogode na njemu ostave po jednu crnu mrlju“, sve dok srce ne postane onako kakvim ga je Poslanik, sallallahu alejhi vve selem, riječima: „Crno srce koje ima malo bjeljila po sebi, koje neće prepoznavati dobro niti će prepoznavati zlo; znat će samo za ono što ga je pogodilo!“ (Muslim) Takvoj osobi je iz srca nestala ljubav prema dobru i mržnja prema zlu, i sve se kod njega izjednačilo. Da bude stvar još gora takav će čuti za neko zlo koje se počinilo pa će mu biti drago, suprotno onome što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kada se počini grijeh na zemlji – onaj koji mu je prisustvovao i mrzio je to djelo kao da ga nije ni vidio, dok onaj koji ga nije vidio ali je zadovoljan s time i drago mu je to nedjelo – kao da mu je prisustvovao!“ (Ebu Davud) Zadovoljstvo srca čini od čovjeka kao i da je sam učesnik nekog djela!

9. Želja za pokazivanjem što se ogleda u nekoliko aspekata:

a.) Želja za vlašću i upravljanjem uz necijenjenje i nepoštovanje svojih odgovornosti i obaveza, i ovo je ono na što nas je upozorio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: „Vi ćete hlepiti za vlašću, ali znajte da će te se zbog toga kajati na Sudnjemu Danu; divne li dojilje a jadnog li dojenčeta!“ (Buharija, br.6729.)Divne li dojilje – na početku zbog toga što se pri vlasti koncentriše novac, ugled i uživanja, dok riječi: jadnog li dojenčeta znače na kraju jer se zbog tih interesa dolazi do ubistava, otpusta, kao i odgovornost na Sudnjemu danu zbog neispoštovanih prava podređenih ljudi.

Poslanik, salllalalhu alejhi ve sellem, je rekao: „Ako hoćete reći ću vam šta je vlast: s početka je slatka, onda slijedi kajanje, a na kraju je patnja na Sudnjemu danu izuzev onih koji budu pravedni!“ (Taberani)

Ako u pitanju bude ispunjavanje obaveza i zaduženja, i podnošenje svoje odgovornosti, pogotovo onda ako nema boljeg od nas za određenu službu, trudeći se u savjetovanju i pravednosti kako je to činio Jusuf, a.s., – takav je dobro učinio, ali većina tako ne radi, već se ljudi bore za vlast i službe i ako znaju da ima boljih i prečih ljudi od njih za to, gazeći prava podređenih, zapostavljajući obavezu naređivanja dobra i odvraćanja od zla.

b.) Želja za dominacijom u priči na posjetku i sijelima, prisiljavajući druge na to da nas slušaju, i da smo mi ti koji treba da se za sve pitamo, na što nas je Poslanik, sallalllahu alejhi ve sellem, upozorio riječima: „Čuvajte se vrha sobe (mezabih-meharib)!“ (Bejheki)

c.) Želja za time da nam ljudi ustaju na noge kada se mi pojavimo, kako bi zadovoljili strast za veličinom od koje boluje naša duša, na što je također Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, skrenuo pažnju riječima: „Ko želi/traži da mu ljudi ustaju (onda kada se on pojavi), neka pripravi sebi mjesto u Džehennemu!“ (Buharija u el-Edeb el-Mufred, Musned Ahmed b. Hanbel)

Poslanik, sallalllahu alejhi ve sellem, je rekao: „Nemojte da vam se desi da čovjek traži od drugog čovjeka da mu pusti mjesto (na nekom sjelu) kako bi on sjeo na to mjesto!“ (Buhari, br.5914.) – a ako neko dragovoljno ustupi mjesto ili se pomjeri drugom čovjeku, to postupanje će biti u skladu sa kur'anskim ajetom u kojem Allah Uzviseni, kaže: „Ako vam se bude reklo: Napravite mjesta ljudima na posjetcima – raširite se i napravite mjesta, pa će i vama Allah napraviti mjesta...!“ (El-Mudžadela, 11.)

10. Cicijaštvo i tvrdičluk.
Allah, Uzviseni, iznoseći hvalu na Ensarije, kaže: „Koji davahu prednost drugima, pa makar i oni sami bili u potrebi za nečim!“ (El-Hašr, 9.) Allah Uzviseni, pojašnjava, da su spašeni na Sudnjemu danu oni koji sačuvaju duše svoje od cicijaštva i tvrdičluka, dok je slabost imana i vjere ono što raspiruje stegnutost i osjećaj za cicijaštvom u našim prsima. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Cicijaštvo i iman se ne mogu spojiti u srcu jednog čovjeka!“ (Sahih. Nesa'i, Musned Ahmed b. Hanbel)

Što se tiče pogubnosti cicijaštva po dušu i prsa čovjeka, to nam je pojasnio Poslanik, sallallahu alejhi ve selle,, riječima: „Strogo se čuvajte cicijaštva, jer su doista prijašnje generacije stradavale i propadale zbog cicijaštva; tražiš im da budu cicije pa oni činiše tako; tražiše im da kidaju rodbinske veze pa oni učiniše tako; tražiš im da čine nemoral i grijehe pa oni činiše tako!“ (Ebu Davud)

Osoba slabog imana nije u stanju sačuvati se cicijaštva i udijeliti nešto od svoga imetka na Allahovom Uzvisenog, putu, pa makar se bilo i u nuždi za time. Allah Uzviseni, kaže: „Ko bude sebičan i tvrdica – takav je prvo prema sebi; Allah je bogat a vi ste siromašni!“ (Muhammed, 38.)

11. Govoriti ono što se ne radi-
kako nam Alah Uzviseni, potvrđuje ajetom: „O vi koji vjerujete, zašto zborite ono što ne radite; kako je Allahu mrsko to da zborite ono što ne činite!“ (El-Saff, 2-3.) Nema sumnje da je ovo jedna vrsta nifaka i licemjerstva, i kome se riječi mimoiđu sa djelima postaje omražen kod Allaha Uzvisenog, a i kod stvorenja na zemlji. Tek će se na Sudnjemu danu otkriti pogubnost naređivanja dobra drugim djelima kojeg sami nismo činili, i zabranjivanja zla drugim ljudima kojeg smo sami činili!

12. Sreća i veselje kada se čuje da je braću muslimane pogodilo nešto loše--
bilo da je u pitanju propadanje zarada, ili neka nesreća, ili musibet nestanka nekog nimeta, osjećajući sreću zbog toga što je nekom muslimanu nestao neki nimet!

13. Slabost imana tjera ljude na to da grijehe i nepokornost prema Allahu Uzviseni, posmatraju kao neku sitnicu-
shodno riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji kaže: „Vjernici gledaju na svoje grijehe kao na to da sjede pod jednim brdom strahujući da se ono ne obruši na njih, dok griješnici gledaju na svoje grijehe kao na običnu muhu koja im stane na nos, pa je oni rukom svojom otjeraju!“ (Buhari)

14. Potcjenjivanje dobrih djela i neinteresovanje za dobra djela ne bitno jesu li u pitanju velika ili mala dobra djela-
na što nas je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio riječima: „Nemojte ništa od dobrih djela potcjenjivati, pa makar i ako je u pitanju to da naliješ nešto iz svoga suda u nečiju kofu, pa makar i to da se obraćaš svome sagovorniku vedra i nasmijana lica!“ (Musned Ahmed b. Hanbel) Na drugom mjestu, se od Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Jedan čovjek naiđe na jednu granu koja se ispriječila na put kojim muslimani hode, pa reče: Tako mi Allaha, otkloniću ovo kako ne bi smetalo muslimanima – zbog čega ga je Allah Uzviseni, uveo u Džennet!“ (Muslim)

Duše koje su sklone tome da potcjenjuju dobra djela pa makar ona bila i mala to su oboljele duše, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Ko otkloni prepreku sa puta muslimana – biće mu upisano jedno dobro djelo, a kome jedno dobro djelo bude primljeno i kabul – ući će u Džennet!“ (Hasen. Buharija, el-Edeb el-Mufred)

Jedne prilike je Abdullah b. Mes'ud, r.a., podigao kamen sa ulice, pa ga neki čovjek upita: Zašto si to učinio – na šta mu Ibnu Mes'ud, r.a., odgovori: Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: „Ko ukloni kamen sa puta bit će mu upisano jedno dobro djelo, a ko bude imao jedno dobro djelo – ući će u Džennet!“ (Taberani)


15. Neimanje briga za muslimanska pitanja i probleme, niti razmišljamo o tome pa makar putem svojih dova ili sadake ili bilo kakve druge pomoći.
Osoba slaboga imana je hladna spram onoga što se dešava sa našom braćom diljem svijeta ne bitno da li njih snalaze genocidi, kolonizacije, agresije, protjerivanja, nesreće. Osoba slaboga imana razmišlja samo o sebi i o tome kako treba da samo njemu bude dobro, što nije osobina pravog vjernika. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Pravi vjernik je poput glave na ljudskom tijelu; vjernik osjeća boli vjernika isto kao što i ostalo tijelo osjeća boli glave svoje!“ (Ahmed)

16. Pucanje lanca bratstva međ' pobratimljenim muslimanima.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Musliman je muslimanu brat; ne čini mu nasilje, niti ga potcjenjuje. Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša neće se dvojica zavoljeti u ime Allaha Uzviseni, ili u ime islama, pa se nakon toga razdvoje a da nije bio u pitanju veliki grijeh kojeg je neko od njih dvojice počinio. Musliman je obavezan spram muslimana šest stvari: Nazdraviti mu kada kihne, obići ga kada bude bolestan, nasihati ga kada je odsutan, druži se s njime i selami ga kada se susretnu, odaziva mu se onda kada ga pozove i prati mu dženazu onda kada umre. Muslimanu je zabranjeno da izbjegava brata muslimana više od tri dana!“ (Musned Ahmed b. Hanbel, br.5357.)
Ovaj hadis je dokaz tome da grijesi utječu i na muslimansko bratstvo, i da grijesi svojim sječivom udaraju po tim korjenima. Ova usamljenost i odbijenost koju čovjek osjeća spram svoje braće muslimana je sigurno posljedica činjenja grijeha i slaboga imana, jer Allah Uzviseni, čini da se ljudi od griješnika odbijaju, tako da on živi među ljudima najgorim životom, bez ikave cijene, lošeg hala bez ikava respekta i poštovanja. Griješnik gubi priliku druženja s mu'minima i Allahovim iskrenim robovima, a s time gubi i Božiju podršku i zaštitu, jer Allah Uzviseni, brani i štiti one koji vjeruju!

17. Neosjećanje odgovornosti u radu za ovu vjeru.
Čovjek slaboga imana ne radi na putu širenja islama, niti se zalaže služiti ovoj vjeri, što je u suprotnosti s onim na čemu smo zatekli ashabe Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji bi, odmah nakon primanja islama, osjećali nasušnu potrebu da budu u službi islamu i muslimanima.

Imamo primjer ashaba Tufejla b. Amra, r.a., – koliko je prošlo između njegovog primanja islama i da'aveta i pozivanja u islam njegovog naroda? Odmah što je izgovorio šehadet uputio se svome narodu kako bi ih pozvao islamu, i nakon samog ulaska u ovu vjeru osjetio je da je na njemu obaveza da se vrati svome narodu kao daija i pozivač ka Allahu subhanehu ve te'ala. Ashabi, r.a., su na pravi način podnosili sve ono što neminovno slijedi nakon primanja islama poput „el-Vela'a“ – iskrene ljubavi i prijeteljevanja s muslimanima, u ime Allaha Uzvisenog, i „el-Bera'a“ – iskrene mržnje i neprijateljevanja s nevjernicima, u ime Allaha Uzvisenog!

Imamo i primjer Sumame b. Esala, r.a., glavnokomandujućeg za oblast El-Jemama, kada je bio zarobljen, i privezan za džamiju Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponudio primanje islama, nakon čega je Allah Uzviseni, ubacio svjetlo upute u srce njegovo zbog čega je on prihvatio islam, nakon čega ode za Mekku kako bi obavio Umru. Kada je stigao u Mekku, Sumame, r.a., poruči kurejševićkim nevjernicima: „Neće vam više doći jedno ječmeno zrno iz Jemame, dok vam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne dadne izuna za to!“ (Buhari)

Dakle, suprostavljanje nevjernicima i njihova ekonomska blokada je nastupila momentalno nakon primanja islama a sve u službu islama i ove uzvišene vjere – jer pravi i iskreni iman čovjeka iziskuje ovako postupanje!

18. Strah, panika i rastrojstvo prilikom određenih nesreća ili nepogoda-
pa ćeš ljude slaboga imana primjetiti da su nestabilni, neuravnoteženi, rastrojeni, izgubljenih pogleda, zahajranjeni kada ih snađe neki belaj ili nesreća, spopadnu ih brige tako da se ne mogu na pravi način nositi sa novonastalim situacijama. Sve je ovo plod slaboga imana i slabe vjere kod čovjeka, jer da je iman i vjera kod čovjeka jaka i njegovo držanje bi bilo čvrsto i jako i nepokolebljivo, i s najvećim problemima bi se hrabro i čvrsto hvatao u koštac!

19. Prekomjerno raspravljanje koji umrtvljuje srca.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Narod koji je zalutao nakon upute – odao se raspravkama!“ (Ahmed)

Raspravljanje bez dokaza i bez iskrenih namjera odvodi od pravoga puta, dok većina ljudi danas se raspravlja bez dokaza i bez znanja, bez Knjige i bez iskrenih namjera.

Da bi se prošli ovog ružnog svojstva dovoljne su nam riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alwjhi ve sellem, koji kaže: „Ja garantujem kuću u sred Dženneta, onome ko se prođe raspravke pa makar bio i u pravu!“ (Ebu Davud)

20. Vezanost i privrženost dunjaluku, i odmaranje uz njega.

Slabost imana utječe na to da čovjek bude privržen dunjaluku toliko da ako izgubi nešto od dunjaluka odmah počne osjećati bol u svojim grudima zbog toga, poput gubljenja imetka, ili ugleda, ili pozicije, ili staništa. Takva osoba pogrdno gleda i na samoga sebe i na svoju dušu smatrajući je nezaslužnom ličnog respekta.

Ovakva osoba ne može da podnese ni to kada vidi da je njegov brat postigao nešto od dunjaluka što je njega mimoišlo, što kod prvog urađa zavišću i željom za nestankom tih blagodati od njegova brata, što se suprostavlja iskrenom imanu i pravoj vjeri, shodno riječima Allahovog Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem, koji kaže: „Zavist i iman se ne mogu spojiti u srcu jednog čovjeka!“ (Ebu Davud)

21. Slabost vjere čini čovjeka udaljenijim od tekstova Kur'ana, Sunneta i riječi Selefa -
tako da se u govoru i zboru takvog čovjeka nikako ne može osjetit pripadnost Kur'anu i Sunnetu i putu Selefa, za razliku od naših starih koji su znali koristiti se s mnogo ajeta i hadisa i mudrih izreka u svom zboru.

22. Pridavanje velikog značaja svome tijelu u jelu, piću, odijelu, kući i jahalici na uštrp i na račun svoje duše.
Da bude stvar još gora, čovjek se odaje rasipništvu i pretjerivanju u navedenim stvarima, dok duša njegova ne nalazi svoju hranu, koja se ne može kupiti po dućanima! Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao Mu'aza b. Džebela, r.a., kao misionara i daiju, poručio mu je sljedeće: „Čuvaj se strogo rasipništva i uživanja, jer Allahovi robovi nisu oni koji se rasipaju!“ (Ebu Nu'ajm)



Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikhav


Noviji postovi | Stariji postovi

Bolesni sam sanjar....
<< 06/2012 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930


MOJI LINKOVI




Neki mudraci su rekli:
"Ko misli da ima precega prijatelja od Allaha, taj slabo poznaje Allaha; a ko misli da ima vecega neprijatelja od sebe,taj slabo poznaje sebe."


"Strast uistinu stvara od kraljeva robove, dok strpljivost robove pretvara u kraljeve... zar to ne vidis u prici Jusufa i Zulejhe."

"Blago onome kome je pamet vladar, a prohtjevi zarobljenik, a tesko onome kome su prohtjevi vladar, a pamet zarobljenik."

"Vrhunac pameti je raditi ono cime je Allah zadovoljan i i udaljavati se od Njegove srdzbe."

"Ko bude svojom poslusnoscu Allahu blizak, bice medju ljudima stranac."

"Tesko onome ko se Dunjalukom zabavlja, Velika nadanja su ga zanijela.
ili se ne budi iz zaborava Sve dok mu se Sudbina ne priblizi.
Smrt dolazi iznenada,
a grob je sanduk djela."

"Strpi se pred iskusenja Ovoga svijeta, jer nema smrti bez odredjenja."

Neke mudrosti vezane za ljubav
"Ljubav se sastoji u tome da se dvije samoće štite, da budu jedno uz drugu, da pozdravljaju jedno drugu."
Rainer Maria Rilke

"Cvijet treba sunce da postane cvijet, čovjek ljubav da postane čovjek."
Phil Bosmans


"Doista ništa čovjeku ne može pružiti dovoljno naknade za odsustvo ljubavi u srcu žene koja je njegova supruga."
Pearl S. Buck


"Oni koji vole očekujući nešto zauzvrat, samo gube vrijeme."
Paulo Coelho


"Kad se ljubav ohladi, sve mane se vide."
engleska poslovica


"Tri stvari se ne mogu sakriti: ljubav, planina i čovjek na devi!"
Arapska poslovica


"Da bismo nekoga dolično voljeli, treba ga tako voljeti kao da će sutra umrijeti!"
Arapska poslovica


"Ljubav ne gleda očima, već dušom; zato je krilati Amor na slikama slijep."
William Shakespeare


"Ljubavne rane može izliječiti samo onaj ko ih je zadao."
njemačka poslovica


"Kad ljubav jednom okrene leđa ona se teško vraća."
njemačka poslovica


"Ljubav je za jednu noć kadra sagraditi Kineski zid."
korejska poslovica


"Koliko više žrtvuješ svoje ja, toliko je jača i istinitija tvoja ljubav."
talijanska poslovica


"Ljubav je jedina bolest od koje ne želimo ozdraviti!"
francuska poslovica


"U našem životu, kao na slikarevoj paleti, postoji samo jedna boja, koja životu i umjetnosti daje smisao."
To je boja ljubavi.
Marc Chagall


"Na vrata svog srca stavio sam natpis: "Ulaz zabranjen". Ali došla je ljubav, nasmijana, i uzviknula: "Ja svuda ulazim!""
Herbert Shipman


"Biti s tobom, to je poput šetnje u kristalno jasno jutro - osjećaj da neupitno pripadaš tu."
E. B. White


"Oni koji se vole ne nalaze na kraju jedno drugo, negdje, jednom...
Oni su cijelo vrijeme jedno u drugome."
Jalal Al-Din Rumi


"Vidjeti par mladih ljudi koji se vole - to nije nikakvo čudo;
ali vidjeti dvoje starih koji se vole, to je prizor najljepši od svih."
William Makepeace Thackeray


"Ljubav je kad ostajete stisnuti pod kišobranom još dugo nakon što je kiša prestala."
Stuart i Linda MacFarlane


"Sve na ovom svijetu, ma kako nevažno bilo, pretvara se u pustolovinu kad to dijeliš sa pravom osobom."
Kathleen Norris


"Ljubav se obogaćuje svakom dobrom stvari koju dijelimo - i jača sa svakom tugom kojoj se suprotstavimo zajedno."
Pam Brown


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
27825

Powered by Blogger.ba